Koliko smo poslovnih, ličnih i svih ostalih podataka izmestili u cloud? Proces traje već godinama i prvobitni oprez je prerastao u neku vrstu letargije: jeste, malo smo zabrinuti za poverljivost i bezbednost podataka, ali sve je toliko lakše kada su informacije u oblaku… Razmere te tranzicije najbolje razumete kada pređete na novi računar ili novi telefon.
Svi se žalimo kako nove generacije pametnih telefona ne donose ništa novo, kako je kamera već bila toliko dobra da nema potrebe za boljom, kako džabe plaćamo za 5G uređaje kad 5G mreže kod nas nema ni na vidiku, kako će AI biti prisutan i na telefonima prethodnih generacija, kako su cene flagship modela pljačkaški visoke… A onda stigne novi Samsung ili iPhone i… kako odoleti. Nije neobično što je Mobile World Congress u Barseloni planetarni događaj.
Kada kupite novi telefon, slede slatke muke prelaska na njega, što je ove godine bilo trivijalno; samo sam se ulogovao i sve je bilo isto kao i ranije… samo (valjda) mnogo bolje. Što znači da su svi moji podaci bili u cloud-u, od imenika, preko raznih radnih parametara, aplikacija i njihovih podešavanja, pa do WhatsApp i Telegram chat-ova i Dropbox-a na kome su svi podaci koje dnevno koristim. Čak je i Microsoft Authenticator volšebno preneo sve account-e bez potrebe za ponovnom autorizacijom. Savršenstvo, doduše, još nije dostignuto: godinama se pitam kako je moguće da se kod prelaska na novi telefon ne prenesu ring tonovi dodeljeni kontaktima, a i aplikacije domaćih banaka su čudne voćke, pa ću za aktiviranje jedne od njih verovatno morati da idem do ekspoziture. Ima tu i epizoda kada sam došao pred
kapiju PC Press-a i hteo da je otključam, pa tek onda primetio da na desktop-u mog novog telefona nema potrebne aplikacije. A što je još gore, znao sam gde ta aplikacija treba da stoji, ali nisam mogao da se setim kako se ona zove (Hik-Connect!) pa sam morao da suzbijem ponos i zvonim na interfon. Ali uz sve problemčiće, proces je fascinatno jednostavan i prilično potpun.