Među brojnim primenama nove generacije veštačke inteligencije sve češće se pominje i programiranje – hoće li ChatGPT i njegovi naslednici moći da zamene programere, najpre na elementarnom nivou, a kasnije i potpuno? U prvi mah mi se činilo da se radi o praznim pričama, ali kada sam probao, shvatio sam da je ChatGPT bolji programer nego pisac. A prilično je dobar pisac…

Nedavno mi je zatrebala neka davna e-mail poruka, radi nastavka konsultantskog posla. Poruku sam slao još krajem devedesetih, preko SezamaPro, mnogo pre nego što sam prešao na Outlook. Bila je zatrpana među 48 gigabajta Sezam PAD-ova, i baš sam se namučio da je lociram. Pade mi na pamet da bih mogao da napišem program koji parsira te PAD-ove, izdvaja e-mail poruke i pretvara ih u EML fajlove, koje onda mogu da uvezem u, recimo, MailStore i tako dobijem portabl arhivu stare pošte, koja omogućava da efikasno pregledam i pretražujem tu (pra)istoriju. A kad se već upuštam u hobi-projekat (možete da ga pratite na dejanristanovic.com/sezampadparse), zašto ne bih naučio i neki novi programski jezik, ko zna kada će mi on biti potreban. Izabrao sam Python.
Odavno nisam učio novi programski jezik, pa sam se pitao kako početi. Nekad bih uzeo knjigu, ali knjige su tako spore… Za divno čudo, najbolji svetski univerziteti, među njima i naš ETF (Odsek za softversko inženjerstvo) su stavili kompletne nastavne materijale na Internet. Predavanja, slajdovi, zadaci… sve je nadohvat ruke. Dakle, mogu to da pokupim ne plaćajući školarinu, da naučim Python i još ne moram da polažem ispit. Savršeno. Što bi rekao Steve Wozniak, tamo gde najpametniji ljudi na svetu rade, vrata su otključana.
Python je zanimljiv jezik, bejzik nove generacije. Beskrajno je glupo što se promenljive ne deklarišu i što se blokovi koda obeležavaju samo uvlačenjem, parametri se čudno prenose u funkcije, pitam se zašto umesto klasične for-next petlje ima one gluposti sa range… Ali dobro.