Superračunalo ukazuje na povezanost klime s razvojem čovjeka

0
36

Širenje čovječanstva diljem svijeta neraskidivo je povezano s okolišnim uvjetima s kojima su se suočavali naši rani preci. Istraživački tim s južnokorejskog nacionalnog Sveučilišta Pusan ​​objavio je istraživanje koje uključuje šestomjesečno modeliranje koje je provelo superračunalo koje sugerira ukazuje da čovječanstvo svoj uspon zahvaljuje klimatskim promjenama pretpovijesnog vremena.

Znanstveni tim, predvođen klimatskim fizičarem Axelom Timmermannom, kaže kako je "koristio prolaznu simulaciju općeg modela cirkulacije povezanog s pleistocenom u kombinaciji s opsežnom kompilacijom fosilnih i arheoloških zapisa za proučavanje prostorno-vremenske prikladnosti staništa za pet vrsta hominina u posljednja 2 milijuna godina".

Taj model od 2 milijuna godina, koji tim naziva simulacijom 2ma, "reproducira ključne paleoklimatske zapise kao što su temperature tropske površine mora, antarktičke temperature, istočnoafrička hidroklima i istočnoazijski ljetni monsun u bliskoj povezanosti s paleo-rekonstrukcijama, kako bi se osigurao realističan prikaz načina na koji su se kišni obrasci u južnoj Africi vjerojatno mijenjali u to vrijeme".

2Ma CESM1.2 simulacije su provedene ICCP/IBS superračunalom Aleph koje se temelji na Cray XC50-LC sustavu i koristi se za istraživanja u klimatskoj fizici.

Uglavnom, tim je promatrao kako su 41.000-godišnji ciklički obrasci padalina i promjena temperature uzrokovani aksijalnim gibanjem Zemlje utjecali na dostupnost resursa za rane ljude i naše bliske rođake. Kombinirajući sintetičke podatke dobivene simulacijom 2ma s čvrstim dokazima fosilnih i arheoloških nalaza, tim je otkrio mjesta na kojima su se najvjerojatnije nastanjivali homo sapiens i naši genetski izdanci.

Pusanski tim zabilježio je nekoliko iznenađujućih trendova koji proizlaze iz podataka. Na primjer, istraživači su otkrili da se prije oko 700.000 godina Homo heidelbergensis (za kojeg se sumnja da je bio predak i neandertalaca i modernih ljudi) počeo širiti iz svog tradicionalnog područja. Bio je u mogućnosti to učiniti jer je eliptična orbita našeg planeta stvorila vlažnije klimatske uvjete pogodnije za život u to vrijeme kako bi podržala ekspanziju. Simulacija je projicirala kretanje ovih vlažnih mrlja po Zemlji i istraživači su pronašli dokaze unutar fosilnog zapisa koji su se kretali zajedno s njima.

Čitavu Timmermannovu prezentaciju ovog otkrića možete pogledati u ovom videu.

Timmermann je objasnio da bi ovi rezultati mogli podržati hipotezu o jednom evolucijskom putu, koja tvrdi da su klimatske promjene prije 700.000 godina dovele do toplijih i sušnijih uvjeta u Južnoj Africi i Homo heidelbergensisov evolucijski odgovor na te promjene na kraju je doveo do Homo sapiensa.

Čitav znanstveni rad objavljen u časopisu Nature možete pronaći na ovoj poveznici.

Original Article