Otkad su evoluirali prvi čovjekovi preci, čovječanstvom su uvijek, a to znači milionima godina, harale razne pošasti. A čak i najbolje metode zaustavljanja nekih od njih u najboljim su slučajevima predstavljale tek “postavljanje zakrpe”.

Takvo stanje globalnog zdravstvenog, odnosno medicinskog odgovora predsjednik Svjetske banke Džim Jong Kim nedavno je objasnio kao posljedicu ciklusa u kojima čovječanstvo reaguje ovako: “Panika, nebriga, panika, nebriga…”

“Economist” citira medicinskog stručnjaka Džonatana Kvika prema čijoj knjizi “Kraj epidemije” to uopšte ne mora da bude tako.

Kvik je prekaljeni veteran borbe u javnom zdravstvu, radio je u više od 70 država svijeta kao i u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Stručnjaci predviđaju da je samo statističko pitanje da čovječanstvu u sljedećih između 20 i 40 godina pogodi globalna epidemija koja bi u kratkom vremenu pobila 300 miliona ljudi.

O kolikom broju žrtava je riječ pokazuju ilustrativne neke druge situacije iz pradavne i najnovije istorije. Oko 300 miliona ljudi, na primjer, pobile su velike boginje još od mlađeg kamenog doba, prije 12.000 godina, kada su se prvi put pojavile pa sve do danas. Ili, 300 miliona ljudi je otprilike šest puta više nego što je na cijelom svijetu od svih uzroka – starosti, ratova, bolesti, pri porodu, u saobraćajnim nesrećama, nesrećama uopšte – pomrlo i izginulo tokom cijele 1990. godine.

Niko ozbiljan se ne usuđuje da nagađa o kojem patogenu bi mogla da bude riječ koji bi, kako predviđaju, trebalo da uzdrma čovječanstvo između 2040. i 2060. godine.

Ono što se može pretpostaviti jeste da neke od najboljih izgleda imaju virusi koji bi na čovjeka mogli da pređu s ptica ili sa sisara, kao i neki virus koji još nije mutirao iz nekog od postojećih oblika.

Podjednako su zastrašujući i visoka smrtnost i lakoća širenja pojedinih virusnih sojeva među ljudima. Srećom pa virusi koji se kod jednih organizama pokazuju kao izvrsni, kod drugih ispadaju jako slabi. Problem je u tome što se mutacije kod njih mogu dogoditi u trenu i odjednom, ako se čovjek približi životinji u zatočeništvu ili u divljini naprosto u pogrešnom trenutku, životinjski virus može postati ljudski.

“Najpopularniji” predvodnik globalnih pandemija je virus gripa. On je u stanju da mutira tako brzo da se vakcine protiv njega moraju obnavljati svake godine.

Španski grip koji je u pandemiji 1918. pobio između 50 i 100 miliona ljudi, bila je vrlo snažna verzija virusa poput onog koji se pojavio 2009. godine, poput svinjskog gripa.

Svijet je upamtio i H5N1, ptičji grip, smrtonosan u 60 odsto slučajeva koji se pojavio kada je virus sa bolesnih ptica prešao na čovjeka. Slične potove imali su još i ebola, HIV i zika virus.

Doktoru Kviku jedan stručnjak, kojeg nije imenovao, svojevremeno je objasnio da nije pitanje “hoće li” nego “kada će” doći dan u kojem će bioteroristi napasti smrtonosnim sporama, na primjer, antraksa ili virusima poput velikih boginja. Uputstva za biološko oružje već su pronađena u laptopima nekih terorista Islamske države, a poznato je i da je Al Kaida ciljano regrutovala “braću sa diplomama iz mikrobiologije i hemije”.

Sojevi najopasnijih, najjezivijih mikgroorganizama na svijetu strogo se čuvaju u ultra-osiguranim laboratorijima. Bilo bi, međutim, krajnje naivno vjerovati da su svi oni apsolutno otporni na namjernu zlopotrebu radnika ili na nesretne slučajeve. Zanimljivo je da nijedna od sedam stvari koje predlaže dr. Kvik nije iznenađujuća.

Riječ je o sistemima koji krajnje brzo mogu detektovati i ugasiti epidemiju, zatim pravovremen i pouzdan sistem informisanja o prijetnjama i slične stvari. Epidemije su jeziva stvar, nikada sa sretnim završetkom, jer na završetku se uvijek nalazi posljednja osoba koja je umrla. 

(Express.hr)

Article source: http://feedproxy.google.com/~r/NaukaITehnologija-NezavisneNovine/~3/eCzXVnwZQeI/465115