MAK: Usporava se rast svemirskih startupa

0
35

Piše: Miroslav Ambruš-Kiš Mak, Space Geek

Na godišnjem okupljanju svemirske industrije i potencijalnih investitora u Bostonu 2008. godine procijenjeno je da je bio prisutan potencijal od rekordne jedne milijarde dolara. Prognoziralo se da slijedi dotad nezapamćena godina, početak zlatnog doba. Kako i ne bi, Burt Rutan je osvojio Ansari XPrize, a ista ta zaklada raspisala je natjecanje privatnika u tome tko će prvi spustiti lander na Mjesec.

Godinu dana poslije, kad se sve raspalo zbog financijske krize, a ta milijarda postala je za svemirski industriju dim kojim su investitori u panici krpali svoje gubitke na drugim područjima, mnogi su se svemirski startupi raspali. Neki su se uspjeli održati držeći se noktima i zubima na minimalnom broju zaposlenih i suočavajući se s neizvjesnošću tipa “kome sve to uopće može trebati?”.

Fast forward: Bryce Tech, koji od 2016. godine bilježi trendove svemirske industrije u godišnjim izvješćima, u travnju je objavio ovogodišnji pregled te scene. Sažeto, u njemu piše da su privatne svemirske kompanije 2021. godine od investitora digle 15,4 milijardi dolara, dvaput više nego prethodne (7,7 milijardi), a taj je novac podijelilo 212 tvrtki u SAD-u. Koga zanima, može pogledati koji se sektor najviše omastio i tko je najperspektivniji: tvrtke s rojevima satelita u niskoj orbiti, sve brojnije startupe za lansiranje malih tereta, svemirski turizam, izgradnja i servisiranje orbitalnih objekata, svemirska istraživanja, državna sigurnost i vojska. Uzlazni trend se nastavlja, to prije što neki izvikaniji primjeri privlače pozornost i mainstream medija.

No, je li to balon koji bi ove, ili sljedeće godine mogao puknuti, a investitore ostaviti da blenu nad iznosima koje nikada neće povratiti? Teško. Svemirska industrija nije ni na koji način sastavljena od hlapljivih sastojaka koji su nasanjkali pohlepne u Dot.com balonu. Svi oni rade nešto opipljivo, što ima svoju tržišnu cijenu i vrlo često sasvim konkretne solventne kupce. Istina, likovi poput Madoffa, braće Lehman postoje svagdje, pa je čak i s ono malo hardvera Theranosa, promoviranoga na način Silicijske doline jedno vrijeme poželjnu investicijsku udavaču izigravala Elizabeth Holmes. Takve eventualne šmirante u svemirskoj industriji, zbog njene inženjerske prirode, investitori prilično lako razotkrivaju. DARPA i NASA ne nasjedaju lako.

Jedan od tržišnih momenata koji bi mogao gadno okljaštriti dinamičnu svemirsku industriju jesu prekinuti dobavni lanci. Za razliku od Europe to nije domino efekt koji je započeo kombinacijom lockdowna i nasukavanja Ever Givena u Sueskom kanalu. Pukli su drugi kanali, od kojih je nama najpoznatija ona s nestašicom čipova koja se još nije stabilizirala. Nemaš ključni čip – sve stoji. Pogotovo ako je custom i treba biti izrađen u nekoliko komada. Proizvođači čipova će takve prčkave projekte gurnuti u stranu, ako je alternativa da isporuče milijune konfekcioniranih čipova.

Ako ste se nasmijali Rusima koji za svoju vojnu industriju čupaju čipove iz vešmašina i suđerica, onda i u svemirskoj industriji imati, na nekoliko katova višoj razini, jednako smiješnu stvar: ispomažu se upravo tim off-shelf čipovima, ili nagovaraju proizvođače da zamrače djelić isporuka za autoindustriju… Do jučer nezamislivo (kako kome op. a.).

Da, i sami smišljaju kako da ih zaštite od svemirskog zračenja i niskih i visokih temperatura (i ja imam to iskustvo iz sasvim drugih razloga). Chris Winslett, programski menadžer u Lockheed Martinu za transportni aspekt satelitskih konstelacija potvrđuje da su ih upravo ta dva jahača apokalipse, prekinuti dobavni lanci i pandemija, natjerali da se uvjere kako čipovi za autoindustriju jako lijepo rade u svemiru. Inače ih ni u primisli ne bi uzimao u obzir.

Mnoge stvari su poskupjele na bizarne načine. Winslett opisu je da su na vrijeme i s velikom rezervom naručili antenu promjera šest metara koja bi po normalnom očekivanju stigla sporovozno brodom i još nekoliko mjeseci stajala neraspakirana u skladištu, a sad su morali platiti (i izboriti ukrcaj preko reda) da bi je dobili avionom. Pa ti sad planiraj i rokove i troškove, a da se uopće ne obazireš i na inflaciju! Isporuka čipova muči i Teslu, a Biden mu je na jedan vapaj na Twitteru poželio puno sreće s projektima kojima je cilj Mjesec.

Pa ti sad planiraj i rokove i troškove, a da se uopće ne obazireš i na inflaciju! Isporuka čipova muči i Teslu, a Biden mu je na jedan vapaj na Twitteru poželio puno sreće s projektima kojima je cilj Mjesec.

I kako onda da prežive mali?

– Investicije u svemirsku industriju, unatoč tome što postoji tržište, polako se ipak smanjuju – ocijenio je Lars Hoffman, stariji potpredsjednik Rocket Laba, uspješnog malog pružatelja usluga u lansiranju. – Ako želimo držati tempo potražnje da bismo opstali na tržištu mi moramo pružiti naše usluge kako su tražene, ali ako nema investicijske pratnje u istom tempu, neke naručitelje nećemo moći zadovoljiti – tvrdi top menedžer novozelandsko-američke tvrtke koja je uspješnošću, na njihovu sreću, dobila naklonost naručitelja iz Nase i Pentagona, koji mogu platiti predujmom.

Hlade se i skupljaju tržišta rizičnog kapitala. Od lanjskog studenoga do samo ovogodišnjeg svibnja taj izvor generalno presušio s projiciranih 70 milijardi dolara na samo 39 milijardi. Taj trend je sporiji, ali me to podsjeća na 2009. godinu. Kako god bilo, mali, a perspektivni startupi koji vape za novcem, pogotovo ako su u fazi tehničkog demonstratora za moguće buduće tehnologije, ostaju gladni. Oslabili su i “bočni” izvori novca u SPAC-u (Special Purpose Acquisition Company), tijelu koje se specijaliziralo da posebno perspektivne projekte dopingira toliko da mogu izaći na burzu, jer su se u posljednje vrijeme burzovni rejtinzi tako lansiranih tvrtki u najvećoj mjeri pokazali kao burzovni gubitnici.

U takvom okolišu svaka objava da je netko dobio novac za projekt bude popraćena pljeskom, čak i od izravne konkurencije. Tvrtka Lunar Outpost se tako pohvalila da je za svoje buduće Mjesečeve rovere iz raznih izvora uspjela prikupiti 12 milijuna dolara, ali da bi to uspjeli morali su na bezbroj adresa uvjeriti investitore da će promijeniti koncept i da će vijek trajanja njihovih rovera biti duži. Nije teško zamisliti kako prolaze tvrtke koje se pripremaju na rudarenje nebeskih tijela.

Jedna takva tvrtka je AstroForge koja se pohvalila da je uspjela iz raznih fondova, od koji neke nisu specijalizirane za svemir, jedva “nagrecati” 13 milijuna dolara, što je za takve ambicije… pogodite sami. A i brzinu povrata. Tvrtka kaže da su lekciju naučili od propasti velikih prethodnih sličnih projekata Planetary Resources i Deep Space Industries koje su stavljene u hibernaciju, jer su uspjele samo za taj modalitet prikupiti dovoljno novca. “Svi ti likovi željeli su napraviti svemirske brodove od po 600 metara da bi iskopali trilijarde dolara vrijedne sirovine u svemiru, ali to nije prošlo. Mi tome pristupamo drukčije i zasad nam polazi za rukom preživjeti”, kaže suosnivač i CEO AstroForgea Matt Gialich.

Na području usluge lansiranja malih tereta konkurencija je žestoka. Zašto bi se nizu od desetak takvih tvrtki koje su danas operativne, ili su tome blizu, pridružilo njih još stotinjak? Čak je i ESA unaprijedila svoju “malu” raketu Vega u snažniju varijantu C da pobjegne s tog tržišta, a sad projektiraju Vegu E koja bi u europskoj paleti ponuda zamijeniti Sojuze, koji se od ožujka više ne lansiraju iz Kouroua u Francuskoj Gvajani.

Ambicije i aspiracije budućih malih prijevoznika dobrim je dijelom ugasio i SpaceX svojim programom Transporter, kojim se Falconom 9 po konkurentnim cijenama grupno lansiraju mali tereti s raznih strana. Europi će, kao ozeblom sunce, iznenadno dobro doći razvojni kapaciteti Ukrajine čiji su inženjerski i kreativni potencijali u Dnjepropetrovsku (u nekoliko detalja sam se i osobno uvjerio). A u taj zagrljaj jednako pohitat će s jednako oduševljeno i ukrajinski raketaši. Postojeći ruski svemirski program i danas se temelji na znanju upravo iz Ukrajine, a zbog višedesetljetne namjere da prekinu veze s Ukrajinom Rusi pokušavaju napraviti autohtonu obitelj raketa Angara. Ali im baš ne ide.

Original Article