Escherichia coli koja jede CO2

Opasna bakterija Escherichia coli (E. coli), koju je otkrio pedijatar i bakteriolog Theodor Escherich, jedna je od glavnih vrsta bakterija koje žive u donjem dijelu probavnog trakta sisavaca i obično se dovodi u vezu s raznim infekcijama i drugim bolestima.

Znanstvenici izraelskog Institituta znanosti Weizmann uspjeli su je bioinženjeringom pretvoriti u nešto što bi jednog dana moglo biti korisno na raznim poljima, jer se umjesto šećerima i drugim organskim molekulama sada hrani ugljičnim dioksidom (CO2).

Znanstvenici kažu da je ovo veliki iskorak jer drastično mijenja unutrašnje funkcioniranje jednog od najpopularnijih organizama u biologiji.

Mada se "hakirana" bakterija zasad još neće moći iskoristiti za uklanjanje CO2 iz zraka i čišćenje našeg planeta, jer još uvijek više stvara CO2 nego što ga uklanja, znanstvenici kažu da bi mogla imati velikih koristi po čovječanstvo. Kao prvo, mogla bi se koristiti za proizvodnju organskih ugljičnih molekula koje bi se mogle koristiti za proizvodnju biogoriva, a pored toga primjenu bi mogla imati čak i u proizvodnji hrane, dok bi proizvodi izrađeni uz njezinu pomoć imali znatno manje emisije u odnosu na konvencionalne metode proizvodnje.

Kako bi omogućili bakteriji da se hrani CO2, znanstvenici su prvo njezinim genima "programirali" par enzima koji omogućuju fotosintetskim organizmima konvertiranje CO2 u organski ugljik. Tako modificiranu bakteriju potom su uspješno uzgajali generacijama u trajanju od jedne godine, pri čemu su joj davali sićušne količine šećera i CO2 u koncentracijama većim za 250 puta u odnosu na atmosferu Zemlje. Nakon nekih 200 dana, pojavile su se prve stanice koje su mogle koristiti CO2 kao jedinu vrstu prehrane, dok je nakon 300 dana bakterija rasla brže nego one koje nisu konzumirale CO2.

E. coli bakterije modificirane na razne načine već se koriste na raznim područjima poput proizvodnje inzulina, no ovo bi prema tvrdnji znanstvenika trebalo znatno proširiti proizvode koje će stvarati, uključujući obnovljiva goriva, hranu i druge supstance, no to se neće dogoditi tako brzo jer predstoji još dalek put od laboratorija do industrijske proizvodnje.

Čitav znanstveni rad o ovom istraživanju možete pronaći na ovoj poveznici.

Original Article